Za kvalitetniju hranu želimo platiti više. Zašto u trgovini onda ne možemo birati između one koja je u redu i turbo hranjive jabuke?
Sigurnost hrane postaje ključna tema u razvijenom dijelu svijeta. Proteklih desetljeća fokus je bio na osiguravanju što veće količine hrane, no taj izazov u razvijenim zemljama već niz godina nije aktualan.
Prema procjeni američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti svake godine se 48 milijuna Amerikanaca razboli zbog loše hrane. Sigurnost hrane kao najvažniji faktor kod odabira hrane navodi 42 posto građana Europske unije u Istraživanju stavova europskih potrošača provedenom 2020. godine.
Za sigurnu hranu, pokazuje niz istraživanja, potrošači u Europskoj uniji spremni su i platiti više. To je potaknulo razvoj raznih certifikata koji na neki način pokušavaju standardizirati podrijetlo i način uzgoja, a neke od njih razvijaju i državne institucije.
A kakva je to sigurna hrana?
To je hrana koja ima punu nutritivnu vrijednost i nema štetnih sastojaka. Kako osigurati da imamo sigurnu hranu? Tako da hrana koja dolazi na tržište bude lokalna, autentična, transparentna, sljediva i etična, tzv. LATTE hrana.
Dakle, postavke su jasne. Postoji rastuća potražnja za sigurnom hranom i znamo kako definirati sigurnu hranu. Zašto i dalje na policama trgovina ne vidimo hranu sortiranu prema nutritivnoj vrijednosti? Usko grlo za to je – nedostatak informacija o namirnicama koje konzumiramo.
Kad kupimo primjerice jabuku, mi ne znamo čime je i kada je ona tretirana (pa onda ni postoji li ostatak pesticida u njoj), koliko je dodatnog hranjiva korišteno u proizvodnji, pa na kraju ni kada je posađena, odnosno kada je ubrana. Nemamo zapravo niti jednu informaciju koja nam može potvrditi da je hrana sigurna, odnosno da pred sobom imamo LATTE jabuku.
Jedino rješenje je digitalizacija poljoprivredne proizvodnje. To je prepoznala i Europska unija koja u sljedećoj financijskoj perspektivi jaki fokus u poljoprivredi stavlja upravo na digitalizaciju, mnogo prije nekih ostalih ”tradicionalnih” mjera za povećanje konkurentnosti, poput okrupnjivanja posjeda, udruživanja poljoprivrednika koji su nužni, ali dugo traju. S druge strane, digitalizacija u kratkom roku donosi velike koristi, i kupcima i poljoprivrednicima.
Digitalizacija svih faza proizvodnje omogućuje generiranje detaljnih izvještaja na kraju proizvodnje o svakom proizvodu pa tako kupac može o svakoj jabuci znati točno s kojeg je drva ubrana, kad je zasađena, kad je i koliko tretirana i dohranjivana, koliko je ljudskog rada angažirano na njenoj proizvodnji, a koliko strojnog rada, koliko je ugljični otisak te proizvodnje i još mnogo informacija.
Naše rješenje može generirati više od 20 različitih informacija o proizvodu, njegovom porijeklu i načinu na koji je proizveden. AGRIVI koriste kupci u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, no i veliki sustavi koji otkupljuju i prerađuju namirnice, a žele potpunu kontrolu kvalitete, poput Nestlea za njihove tvornice dječje hrane, američkog Driscoll’sa, najvećeg proizvođača bobičastog voća na svijetu te azijskog Helvetasa koji osigurava sljedivost proizvodnje riže za više od 4000 malih poljoprivrednika.
Istovremeno, digitalizacija poljoprivrede donosi velike koristi i poljoprivrednicima, jer sprječava trostruki gubitak koji tokom godine trpi prosječan poljoprivrednik. Prvi puta gubi kod planiranja proizvodnje jer bez preciznih podataka o kvaliteti tla i stvarnim potrebama usjeva ne može optimalno izračunati sve potrebne inpute.
Digitalizacijom se gubici mogu umanjiti do 30 posto. Drugi gubitak je u fazi proizvodnje i to najviše na krivoj procjeni trenutka primjene određenih agrotehničkih mjera, a tu su gubici u ratarstvu samo zbog bolesti i štetnika svake godine između 20 i 40 posto. Digitalizacija smanjuje otklone od optimalnih rokova i značajno smanjuje te gubitke. I treći put prosječan poljoprivrednik gubi na cijeni proizvoda, upravo zbog nemogućnosti pokazivanja detaljnih informacija o fazama proizvodnje, a što kupcima osigurava jamstvo da vrijedi platiti više.
Digitalizacijom poljoprivrednicima zarade rastu između 50 i 100 posto i to je jedini način brzog povećanja konkurentnosti poljoprivrede.
Digitalizacija poljoprivredne proizvodnje može napraviti ogroman iskorak – istovremeno podići konkurentnost i održivost poljoprivrede te značajno podići razinu sigurnosti hrane koje jedemo. Na nama je da je iskoristimo!
