Cilj obrade tla, u bilo kojem sustavu proizvodnje, je priprema sjetvenog sloja, smanjenje zbijenosti tla, unosa gnojiva i herbicida, te suzbijanja korova. Međutim, jedan od glavnih razloga obrade tla je uništavanje biljnih ostataka koji ostaju nakon berbe ratarskih kultura. Opće je prihvaćena činjenica da je unos ostataka usjeva u tlo agronomski važna mjera. Pozitivnih učinaka je mnogo, a oni uključuju:
- osiguranje pokrovnosti tla kako bi apsorbiralo utjecaj kiše, čime se smanjuje odvajanje čestica tla, što pak smanjuje eroziju
- recikliranje hranjivih tvari uklonjenih uzgojem kulture
- održavanje ili povećanje organskog ugljika, kako bi se pružila podloga za mikroorganizme tla i povećala organska komponenta tla
Povijesno gledano, poljoprivrednici biljne ostatke smatraju smećem, ili problemom koji se rješava vatrom ili obradom. Međutim, pravilno upravljanje ostacima usjeva nastali sustavom plodoreda mogu dovesti do dugoročnih prednosti, koje su daleko bolje od kratkoročnih ušteda ostvarenih uništavanjem ostataka. Poljoprivredni stručnjaci uvijek su preferirali zaoravanje ostataka usjeva, umjesto njihovog spaljivanja. Spaljivanje ostataka usjeva eliminira mogućnost za poboljšanje humusa, te potencijalno može dovesti do značajnog gubitka hranjivih tvari. Gotovo sav dušik i najmanje 75% sumpora sadržanih u biljnim ostacima izgube se nakon izgaranja. Iako se fosfor i kalij teoretski pritom ne gube, značajan gubitak se dogodi od dima i pepela koji nije nadoknadivi ili recikliran u tlo.
Zaoravanje biljnih ostataka
Iako biljni ostaci pojedinih kultura (kukuruz) često izazivaju probleme zbog velike mase prilikom sjetve naredne kulture, usitnjavanjem biljnih ostataka i dubokim zaoravanjem na 20-30 cm tlo se obogaćuje humusom. Preporuča se i dodatak UREA- e, za brže razlaganje žetvenih ostataka, te povećanje mikrobiološke aktivnosti tla, a samim time i povoljniji C/N omjer. Organska tvar u tlu sadrži oko 50 % C i oko 5 % N , pa je omjer C/N približno 10:1. Mikroorganizmi svojom aktivnošću dovode do sužavanja tog omjera u procesu oksidacije ugljika. Sve dok C/N omjer ne padne na određenu vrijednost, mikroorganizmi sav oslobođeni dušik koriste za svoje potrebe. Zbog toga se dodaje UREA, kako bi se spriječila dušična depresija. Jedan dio djelomično razložene svježe organske tvari daljnjim se postupkom humifikacije, uz pomoć mikroorganizama, pretvara u humus. Humus je važan za održavanje povoljne strukture tla, popravlja vodozračni režim i toplinska svojstva tla, te poboljšava kemijska svojstva tla i njegovu pufernu sposobnost. Stoga je zaoravanje biljnih ostataka naročito važno na tlima gdje nema mogućnosti unošenja organskih gnojiva.
Prednosti humusa (organske tvari) u tlu
Osim zaoravanja biljnih ostataka, preporučuje se i uvođenje siderata u plodored. Sideracija ili zelena gnojidba je planirano unošenje u tlo nadzemne mase određenih kultura uzgojenih isključivo za tu svrhu. Siderati obogaćuju tlo organskom tvari, poboljšavaju biološku aktivnost tla, koriste teže pristupačna hraniva, dok na težim tlima vrše i biološku drenažu tla. Na lakšim tlima povećavaju kapacitet tla za vodu, utječu na pedohigijenu, te osiguravaju opskrbu tla organskom tvari i bolju pristupačnost hranivih elemenata. Za sjetvu siderata mogu se koristiti; leguminoze (grahorica, lupina, bob i djeteline), krmna repica, uljana rotkva, bijela gorušica, krmna ogrštica, facelija i heljda. Odabir siderata ovisi o vremenu u kojem se može zasijati, odnosno o tome kada je površina slobodna i skinut glavni usjev. Najčešće se zasijavaju nakon skidanja žitarica, uljarica ili povrća.
Kulture za sideraciju; crvena djetelina, uljana rotkva, bijela gorušica, facelija
Takvi usjevi ujedno i sprečavaju ispiranje nitrata u tlu, te je na taj način osigurano maksimalno iskorištavanje hraniva. Zaoravanje siderata ima povoljan utjecaj kako na teškim, tako i na pjeskovitim tlima, a naročito se preporučuje na površinama koje se gnoje samo mineralnim gnojivima.
Zaoravanje usjeva za sideraciju
Još jedan od razloga sjetve siderata je ekološka osviještenost i učinkovitost gospodarstva, koje na taj način primjenjuje manje mineralnih gnojiva i sprečava ispiranje nitrata. Obzirom da je u sklopu mjera nitratne direktive predviđena i sjetva siderata, sve češće se takvi usjevi zasijavaju na poljoprivrednim površinama.
Izvor: Agroportal
