Digitalizacija poljoprivrede je već naveliko započela i udomaćila se u rječniku svakog poljoprivrednog proizvođača, kako u Republici Hrvatskoj, tako i diljem cijele Europe, pa i ostatka svijeta.
Uz rastući broj svjetske populacije, nedostatne proizvodnje hrane, nedovoljnih i skupih proizvodnih resursa te nedostatka obradivih površina, nastoji se pronaći način koji će doskočiti svim navedenim globalnim problemima. Kao što lanac čini lancem to što je povezan karikama, tako su i za rješenje ovog problema potrebni svi oni koji proizvode hranu, i oni mali poljoprivrednici na 0.1 ha i oni s po nekoliko tisuća ha, jer svi imaju istu svrhu proizvodnje i proizvodne principe.
No, obzirom na veličinu i dostupne resurse, oni manji se često susreću s nedostatkom financija za poboljšanje procesa i modernizaciju za postizanje većih prinosa i kvalitete usjeva. Iz tog razloga, poljoprivrednici u EU imaju mogućnost apliciranja na razne EU projekte koji bi im omogućili povećanje proizvodnih kapaciteta i unaprjeđenje cijele proizvodnje. Cilj financiranja Europske Unije jest stvaranje dodatne vrijednosti ili kreiranje novih usluga uz postizanje jasno zadanih rezultata.
Sredstvima iz EU fondova financiraju se projekti koji doprinose razvojnim ciljevima Republike Hrvatske, ali i Europske unije u cjelini, a to su:
- povećanje zaposlenosti
- povećanje ulaganja u istraživanja i inovacije
- ublažavanje klimatskih promjena, smanjenje emisije CO2 i povećanje energetske učinkovitosti
- bolje obrazovanje
- borba protiv siromaštva
Zanimljivo je spomenuti kako se gotovo svi navedeni ciljevi mogu postići upravo uz digitalizaciju poljoprivredne proizvodnje. No, što to točno znači?
Danas vrlo raširen pojam među poljoprivrednim proizvođačima, ”digitalizacija poljoprivredne proizvodnje” znači implementacija i korištenje digitalnih servisa i tehnologija s ciljem prikupljanja podataka o proizvodnji te analiziranje istih za donošenje odluka na temelju tih podataka.
Na poljoprivrednim gospodarstvima se već uveliko primjenjuju tehnologije precizne poljoprivrede poput mapiranja polja, GPS navođenja, varijabilne aplikacije gnojiva i zaštitnih sredstava te drugih koncepata maksimizacije prinosa i optimizacije korištenja resursa, poput AGRIVI aplikacije za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom.
Uz primjenu digitalnih tehnologija, poljoprivrednici smanjuju rizike i ne gube prinos te istovremeno povećavaju kvalitetu proizvoda i stvaraju uštede. Potrošači zahvaljujući tome dobivaju bolji proizvod koji je manje tretiran pesticidima, a priroda ima koristi od manjeg otpuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu.
Osim financiranja kroz EU projekte, za potrebe ostvarenja navedenih ciljeva i sama Europska unija poduzima određene korake, i to uvođenjem Zelenog plana (Green deal), seta politika kojima se, među ostalim, planira smanjiti korištenje pesticida za 50 % te povećati organska proizvodnja poljoprivrednih proizvoda za 25 %. Svi poljoprivrednici koji će biti dio tih politika, koji će štititi okoliš, oslanjajući se pritom na digitalizaciju, dobiti će potporu od Europske Unije, odnosno imati će veće šanse da se apliciraju na određeni EU projekt. Tako će i prihodi poljoprivrednika izravno ovisiti o tome koliko su spremni prihvatiti alate i načine budućnosti.
Također su identificirane kritične potrebe (problemi) poljoprivrednika koji se mogu riješiti primjenom tehnologija u poljoprivredi, a to su:
- nedostatak tržišnih veza između proizvođača i potrošača
- nedovoljno združivanje (koordinacija i skladištenje) i integracija proizvodnje u lance vrijednosti, unatoč financijskoj potpori dodijeljenoj proizvođačima
- slaba distribucija po cijeloj zemlji
Stoga, digitalizacija pomaže poljoprivrednicima u postizanju konkurentnosti u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te problemima vezanim za proizvodnju i distribuciju hrane na način da putem digitalnih kanala povećava potencijal za agregaciju poljoprivrednika i tržišta, ali i omogući transparentnost hrane.
Transparentnost proizvodnje ključ je uspjeha, osobito pri približavanju krajnjim kako bi im se omogućilo da znaju što stoji iza hrane koju kupuju. U današnje vrijeme sve veći broj otkupljivača i prerađivača zahtijeva poštivanje njihovih standarda, temeljenih na praćenju i primjeni agrokemikalija, gdje je potreban potpuni digitalni dokaz o sljedivosti i digitalizaciji kako bi se osigurao pristup tržištu.
Kako bi zadovoljili standarde i bili prepoznatljivi i konkurentniji, pomoću digitalnih rješenja poljoprivrednici mogu predstaviti svoju proizvodnju i primijenjenu praksu. To je osobito važno za poljoprivrednike koji moraju slijediti određene standarde u proizvodnji, poput Global GAP -a, Sojinog certifikata, ISCC -a i ostalih. Potrošačima pak daje detaljan uvid u proizvodnju, omogućava veći i bolji izbor te povećava sigurnost hrane.
Digitalizacija poljoprivrede stoga može biti rješenje za značajno povećanje konkurentnosti samog poljoprivrednika uz istovremeni globalni doprinos.
