Lijeska (Corylus avellana L.) je rod listopadnog drveća i grmlja porijeklom iz Europe i Male Azije, uglavnom iz područja s blagim i vlažnim zimama i hladnim ljetima. Iz tog razloga, većina proizvodnje nalazi se u blizini velikih vodenih površina na srednjim geografskim širinama sjeverne hemisfere (uz Crno more u Turskoj, na atlantskoj obali u Francuskoj, Willamette Valley u Oregonu). Na području sjeverne Turske, uz Crno more, lješnjaci se uzgajaju preko 2.300 godina, a izvoze se već više od 600 godina. Najkvalitetniji lješnjaci na svijetu dolaze iz plodnih polja Turske, uz Crno more, gdje je najbolja klima za uzgoj lješnjaka.
Danas se 80% ukupno proizvedenih lješnjaka proizvede u Turskoj, od strane turskih obiteljskih poljoprivrednika, koji su iznimno ponosni na uzgoj lješnjaka, jer je to dio njihove obiteljske tradicije već stoljećima. Turska ukupno proizvede 625,000 tona lješnjaka. Drugi veliki proizvođači lješnjaka su Azerbajdžan, Italija, Grčka, Cipar, Gruzija, jugu Španjolske- Kataloniji, Velika Britanija i Oregon.
Lješnjaci se koriste u proizvodnji pralina, te u kombinaciji s čokoladom za čokoladne tartufe i ostale proizvode poput Nutelle i Frangelico likera. Nutella troši 25% globalne proizvodnje lješnjaka. Lješnjakovo ulje jakog je okusa i koristi se kao ulje za kuhanje. Lješnjaci su bogati proteinima, mononezasićenim mastima, vitaminom E, manganom i brojnim drugim esencijalnim nutrijentima.
Lješnjakove grane su tradicionalni materijal koji se koristi za izradu pletera, ograda, košara i okvira brodova. Stablo se nakon rezidbe brzo regenera, što omogućuje ”berbu” izdanaka svakih nekoliko godina. Proizvodnja lješnjaka ovisi o nizu čimbenika kao što su: vrsta, starost sadnice u vrijeme sadnje, okolinski uvjeti, karakteristike sadnog mjesta, štete od životinja, visina stabala lješnjaka i dr.
Međutim, najvažniji čimbenici su štetočinje- insekti i bolesti, osobito Filbertova palež lješnjaka, koja značajno smanjuje proizvodnju. Bolest uzrokuje gljiva Anisogramma anomale, čije se spore prenose vjetrom. Infekcija se javlja u vlažnim vremenskim uvjetima tijekom proljeća, u periodu od otvaranja pupa do rasta izdanaka. Novo-zaražena stabla ne pokazuju nikakve simptome tijekom 12-15 mjeseci, a nakon toga zaražene grane mogu iznenada uginuti. Mrtvo lišće ostaje na grani. Na zaraženim grančicama i granama formiraju se izdužene, ispupčene mase, koje su ispod kore čokoladno-smeđe boje. Svake godine rak se sve više širi oko grane, dok je cijelu ne obavije, nakon čega grana odumre.
Velika većina krošnje osjetljivih stabala ugiba u roku od 7-15 godina, od prve infekcije (ako se ne uklanjaju zaražene grane). Iako stabla gube vigor i zdravlje, ona su i dalje produktivna. Tijekom prvih godina zaraze proizvodnost polako opada, dok se tijekom sljedećih 3-10 godina naglo smanjuje. U jednom trenutku voćnjak postaje ekonomski neproduktivan. Bolest se može spriječiti slijedeći određene kulturalne, biološke i kemijske mjere;
Kulturalna zaštita
- pregledanje stabala ako imaju rak, dva puta godišnje
- sadnja otpornih kultivara
- uklanjanje zaraženih grana 30-90 cm ispod zaraženog područja, koje se spaljuju, prije otvaranja pupova u proljeće
- uklanjanje zaraženih stabala (početi kontrolu izbojaka rano u sezoni)
- zamijeniti oprašivače osjetljive na bolest otpornim sortama
Biološka zaštita
- soj Bacillus subtilis QST 713, plus pomoćno sredstvo
Kemijska zaštita
- nekoliko aplikacija fungicida za adekvatnu zaštitu, počevši od bubrenja pupa do otvaranja
- koristiti fungicide iz različitih skupina s različitim načinima djelovanja; na bazi bakra, propioconalzola, tebukonazola
Saznajte više o ovoj razornoj bolesti, te kako zaštiti svoj nasad lješnjaka, pomoću AGRIVI sustava za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom. Ondje ćete pronaći sve štetočine lijeske – i štetne kukce i bolesti, s popisom aktivnih tvari s kojima ih možete suzbiti. Pravilno zaštitite svoje gospodarstvo, koristite AGRIVI sustav.
